Frankfurter Vice Zeitung

nedjelja, 29.04.2007.

Kupio sam bicikl!

Bok ljudovi!

Kupio sam bicikl! Moja prva kupovina na eBayu. Moram se pohvaliti da sam ga sam sastavio. :-)

Idem se sada bajkati.

Bok!

Whee!

29.04.2007. u 14:09 • 1 Komentara • Print • #

nedjelja, 18.03.2007.

Unserer Drafi

18.03.2007. u 16:08 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 23.10.2006.

Borat

Prve 4 minute filma

Kako je Borat navukao seljačine iz Tuscona da pjevaju "Throw the Jew down the well!"

23.10.2006. u 22:39 • 2 Komentara • Print • #

utorak, 17.10.2006.

Moj kvart

Danas ću samo staviti nekoliko fotki svog kvarta. Prelijepo je vrijeme da bi ostao doma osim toga imam poslije 60 strani za pročitat, pa je bolje da malo uživam u suncu.

Ovo je moja ulica snimana s južne strane

200 metara dalje i evo me već na Majni, a kad tamo Johann Wolfgang glavom i bradom

Uz Majnu je dugačko šetalište. Inače ima puno ljudi, ali valjda pošteni ljudi rade u 4 pa se ne mogu šetati.

Pogled na južnu obalu Majne

City

Brodić (na Majni ima dosta riječnog prometa)

Moja ulica sa sjeverne strane

Pogled s mog balkona

Bok!

17.10.2006. u 17:14 • 1 Komentara • Print • #

nedjelja, 15.10.2006.

Orientation meeting

Sada je već kasno, pa ne stignem pisati kako mi je bilo genijalno u Edinburghu. Grad je stvarno predivan! Tippy ima lijepu sobu u domu i simpa cimerice. 4 dana smo se šetkali i družili s njenim kolegama. Bilo je jako jako jako lijepo. Stavit ću par slika iz Edinburgha na blog poslije. Inače, ovaj post i dva prijašnja pišem retrogradno jer sam tek prije dva-tri dana kupio kompjutor. Sada imam sredstvo za rad.

Danas sam imao prvi susret s kolegama. Ima nas oko 25 iz cijelog svijeta - SAD x 2, Italija x 2, BIH, Uzbekistan x 2, Rusija x 1, Costa Rica x 1, Brazil x 1, Indija x 1, Kina x 3, Japan x 1, Francuska x 1, Bugarska x 2 ili 3, Albanija, Litva, Gruzija i Turska. Još ima i okupatora koji su part-time studenti.

Osnivač i glavni šef programa nam se predstavio (kasnio sam 10 minuta - očito nisu čuli za akademsku četvrt). Upao sam na pola predstavljanja kolega. Malo nepristojno, ali i cura iz BIH je kasnila. Nisam propustio ništa bitno. Poslije sam se s većinom upoznao. Ljudi mi se čine jako simpatični i friendly. Vidjet ćemo. Profesor je isto bio O.K. Sve je lijepo objasnio. Poslije toga smo riješavali administraciju. Klasika - naruči skriptu, daj depozit za ključ i sl. Ovo s ključem je super. Dali su nam ključ od instituta tako da imamo pristup knjižnici i kompjutorima 24 sata dnevno. Doći ću jedan dan tamo u 3 ujutro. Fore radi. Još bolje ako mi netko dođe u posjet dat ću mu ključ pa nek spava u knjižnici. E, da kada bi to bilo lako. Potpisao neki dokument na dvije stranice u kojem piše što se ne smije raditi i kako se kažnjava. Švabe, sve je propisano. Svugdje piše da nitko za ništa ne odgovara. "Eltern haften fuer ihre Kindern" piše u svakom parku, samo da se zna da vlasnik parka neće plaćati nikakve odštete zato što se dijete ozlijedilo na ljuljački.

U ponedjeljak mi počinju predavanja, tako da ću tada moći više pisati. Sutra ne smijem kasniti. Laku noć!

15.10.2006. u 23:22 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 05.10.2006.

Ryanair

Ryanair. Divna stvar daju ti kartu od Frankfurta do Glasgowa za samo 2 centa. Na dva centa se dodaju aerodromske pristojbe, porez i 10 € za prtljagu - svašta! Još kao default naštimaju putno osiguranje od 10 € što čovjek može platiti ako ne pazi. Ja sam to promptno uklonio iz izbornika i nadao sam se da neće namjerno izgubiti moj kofer. Ovako je izgledao račun:
PAYMENT DETAILS
*********0.02 EUR Adult
********36.24 EUR Taxes,Fees & Charges
********11.08 EUR Aviation / WCHR Levy
*********0.00 EUR Car Rental
*********0.00 EUR Insurance
********47.34 EUR Total Paid

Onda dođu daljnji troškovi i to 12 € za bus do aerodroma Hahn koji je na pol puta do Luksemburga, 5 € za sok i kavu na Hahnu (čekao sam dva sata), 10,60 Ł za povratnu kartu za vlak od Prestwicka (koji udaljen sat vremena vlakom od Glasgowa) do Edinburgha. Kada se sve zbroji 100-tinjak €. I dalje vrlo povoljno, ali zato čovjek mora biti strpljiv. Ryanair preporuča putnicima da dođu na aerodrom dva sata prije leta kako bi se stigli čekirati. To ima smisla. Ni ja ne bi vjerovao nekome tko prodaje karte za 1 cent. Tako sam došao ranije da se čekiram. Ja i još 100 ljudi. Nakon toga se ljudi guraju tko će prije ući u avion, jer svatko može sjesti gdje želi. Ljude veseli, a Ryanair štedi. Mene je zapalo mjesto do prozora. Kada sam stigao u Škotsku već sam bio na putu 6 sati (2 sata vožnje busom do aerodroma, 2 sata čekiranja i čekanja i 2 sata leta). Čekalo me je još vožnja vlakom do Glasgowa gdje sam presjedao na drugi vlak koji je kretao s drugog kolodvora (udaljenog 10 minuta pješke). Tamo sam ulovio vlak za Edinburgh i nakon 8 sati je moja odiseja bila gotova. Nije mi bilo teško, ipak sam išao viditi Tinu nakon tri i pol tjedna. kiss

05.10.2006. u 23:05 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 03.10.2006.

Put u Njemačku

Pripremao sam se za put na godinu dana. Spremio sam gotovo cijeli ormar zimskih stvari u dva kofera, pored toga sam imao još jastuke, posteljinu, kutiju knjiga, brdo cipela i sl. Nisam bio siguran hoće li u mojem autu biti mjesta za sve što sam trebao nositi. Na put sam išao s bratom. Dogovor je bio da ću ja biti kod njega u Bad Homburgu nekoliko dana prije nego što se uselim u stan što mi je odgovaralo. I tako, kako već biva u mojoj obitelji u cijelu priču je nenadano ušao bratić. On je odlučio isti vikend kada sam se ja selio ići u Koeln na sajam fotografije. Nedavno je diplomirao, dobio auto i sada mu se baš vozilo do Koelna iako prije nije vozio ni do Zadra. Dobro. Nisam bio oduševljen, jer se buraz s bratićem dogovorio da ćemo se voziti u koloni. Buraz ne bi bio veliki strateški konzultant da u četvrtak, 10 sati prije puta nije došao na genijalnu ideju. Kaže on meni: "Glupo je da idemo s dva auta. Mogli bismo ići u bratićevom auti (novoj Hondi Civic). Ja neću imati nikakvih stvari, a bratić i njegova cura idu na put samo na dva dana, pa ni oni neće imati stvari." Moja reakcija se ne može toliko lijepo opisati riječima, ali zato postoje emoticoni. Prvo sam burninmad , nakon toga sam prišao problemu racionalno lud .

Tako buraz, racionalist, pozove bratića da nam prezentira svoj auto u koji će navodno sve stati. Dođe bratić s Hondom, otvori gepek koji izgleda ovako.

opis slike

Naravno, bez biljke. Što da kažem, brat je donio svoj kompjutor i jednu torbu. Nakon što sam ja stavio svoj kofer više nije bilo mjesta za ništa. Čovjek bi mogao staviti stvari na zadnje sjedalo, ali kako kada bi nas trebalo biti četvero u autu. Mama je došla vidjeti kako to izgleda da riješi bratski sukob. Kada je vidjela dvije burazove torbe, umrla je od smijeha. Tada je buraz konačno popustio i shvatio da je njegov prijedlog, iako ekonomski opravdan, neizvediv iz tehničkih razloga. Nakon toga mi je laknulo.

U petak u 7 ujutro smo krenuli na put i lagano smo se vozili do Frankfurta, točnije Bad Homburga. Put je bio jako dobar, nije bilo gužve i vrijeme je bilo super.

Za vikend sam se družio s burazom i šogoricom, a u ponedjeljak sam se uselio u svoj stan. Prvo što sam napravio je bilo temeljito čišćenje. Stan je bio čist, ali nitko nije baš čistio prašinu s vrha ormara i slično. U stanu su me čekali televizor, dva ćilima, pegla, daska za peglanje, žice za veš, neke knjige za program i zavjese. To mi je ostavo Turčin koji je prije živio u stanu. Pitao me je jesam li zaintresiran da sve to kupim za 100 €, pa sam pristao. Učinilo mi se da je to dobra ponuda. Jedino što baterije za daljinac nisu radile. Škrtac, mogao ih je kupiti, a peglu još nisam isprobao. Čini mi se da baš nije najispravnija. Caveat emptor!

U četvrtak idem kod Tippy u Edinburgh. Jedva čekam.

03.10.2006. u 22:28 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 28.09.2006.

Dan prije puta

Došao je i taj dan. Više nema šale, sutra putujem i to je to. Upravo sam shvatio da nisam baš spremio svoje stvari. Obleku imam, cipele isto, par knjiga za faks, novac, putovnicu... Ne znam. Previše toga ima, a moj popis nije najbolje sastavljen. Vodim se starom mudrošću putnika - čuvaj novce, putovnicu i kartu - sve ostalo se može srediti.

Jučer sam imao oproštajku. Pozvao sam nekoliko ljudi u pivnicu na piće. Jurica je malo podbacio, jer je zaboravio da treba doći. Opraštam mu jer je imao poslovni sastanak. Tako je to u privatnom biznisu. Direktor Ivo je samoincijativno predložio Ramadanija iliti Club City Grill ili Trovača. Pravi oproštaj od Zagreb. Lijepo.

Sada trenutno se spremam za ručak u Zvoncu na Vrbiku sa šefovima i kolegama. Službeni oproštaj! Vidite da sam ostao na poslu i da su odnosi izglađeni. Tako je to kod nas. Sefica tu i tamo plane, više-manje opravdano i onda se smiri. Više nema takvih osicilacija, jer od sutra sam pravi Frankfurter i student.

28.09.2006. u 12:59 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>